Planinarsko društvo Vrbovec

Zasigurno ste se i sami koji put rastužili kada ste boraveći u prirodi naišli na omanju (čitaj oveću) hrpu smeća. Hodajući hrvatskim planinama moram priznati da nisam susretala smeće po planinarskim stazama, osim kakvog papirića iza nemarnog planinara, no i naši vrhovi nisu blizu naseljenih mjesta. No idete li prošetati u blizini možda i svoje kuće, pokraj dragog vam potoka ili šumskim putem, ubrzo ćete naići na ostatke ljudske civilizacije. U tome obično najviše stradavaju jarci, dumače ili prirodne grabe, šume, potoci te najesen kada priroda izgubi svoj prirodni pokrov, kroz ogoljelo drveće možete uistinu svašta vidjeti. Mislim da bi tim materijalom mogli izgraditi i namjestiti kuću od temelja do krova, jer se tu nađe građevinskog materijala, pločica, cigle, vodovodnih cijevi, željeznih šipki različitih profila, crijepova, stiropora, staklene vune, plastike, štednjaka, perilica, televizora, kantica od boje, lakova, sprejeva. Mogli biste ostvariti i novi stajling jer nađe se tu i cipela, odjeće, kapa, rukavica…i da ne nabrajam dalje, vratit ću se na našu nedavno održanu Skupštinu na kojoj je naša planinarka Željka Palaversa Šala predložila da bi smo kao društvo mogli malo vremena odvojiti za čišćenje okolice Vrbovca, jer kako voli prirodu i često šeće vrbovečkom okolicom pronašla je nekoliko deponija smeća.

Akciju čišćenja smo organizirali u tjednu kada se obilježava Dan planeta Zemlje, odabrali lokaciju između Lovrečke Varoši i Topolovca gdje u šumi prolazi potok Zlenin,dan subotu 27.4. s početkom u 9 sati. U organizaciji nam je pomogao naš član Mato Jelić zaposlen u Komunalcu d.o.o Vrbovec koji je sa svojim zaposlenicima i direktorom Dražen Sudinecom dogovorio odvoz smeća i osigurao rukavice, tako kad smo stigli na odabranu lokaciju veliki kontejner je već bio spreman.

Nas dvanaest planinarki i planinara, velikih i malih: Ida kao najmanja i predstavnica predškolaca, mama joj Nevenka Jakuš, Nena Bošnjak, Ivančica Komerički, Željka Palaversa Šala, Anica Hrlec, Đuro Leščić, Mato Jelić, Bojana Jelić (koju brojimo za dva), Dražen Bencet, Dubravko Stipanček i Klement Štefanić, predstavnik umirovljenika, no duhom i vedrinom, a i snagom kojom je prionuo na posao mi planinari znamo da spada u kategoriju mladića.

Potok Zlenin željno nas je iščekivao jer njegovo usko ali duboko korito očito je dugo bilo divlji deponij jer nema djelića toka da se ne nađe u njemu smeća. Prionuli smo vrijedno i s voljom na skupljanje i sortiranje smeća koje je umjesto vode prekrilo potok. Ubrzo su nam sve vreće postale pretijesne, pa smo slagali smeće u hrpu pokušavajući odvajati plastiku, staklo, metal… Sav taj prikupljeni otpad zaposlenici Komunalca će pohraniti na deponiju za smeće, a dio otpada reciklirati. Za vrijeme akcije došao nas je pozdraviti i predsjednik MO Topolovec Josip Grubešić koji je napomenuo da su već nekoliko puta i sami mještani čistili šume u okolici.

Nakon nekoliko sati sakupljanja i osjetili smo mali umor i veliko veselje što smo posvetili malo vremena za našu planetu Zemlju. Shvatili smo da je sakupljeno smeće tek mala kap onoga što ljudi ostavljaju u prirodi, no nadamo se da će nas na idućoj akciji čišćenja biti još više, a da će ljudi postati svjesni da u kojem obliku bace plastiku, staklo ili metal u prirodu da će ga u takvom obliku pronaći generacija nakon nas i ona poslije…stoga ću na kraju samo prepisati poruku s mjesta na kojem nam je bio kontejner: PRIRODA je božji dar, čuvajte za budući naraštaj!

Tekst napisala: Anica Hrlec
Fotografije s